¹ Jednoga dana reče Gospod Abramu: "Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju ću ti pokazati!

² Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, i uvelićat ću ime tvoje; i ti ćeš biti blagoslov.

³ Blagoslovit ću one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one, koji tebe proklinju; u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji."

⁴ I pođe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospod, i s njim pođe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu, kad iseli iz Harana.

⁵ I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše, da zapute u zemlju kanaansku; i oni dođoše u zemlju kanaansku.

⁶ Prođe Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji.

⁷ Tada se Gospod ukaza Abramu i reče: "Potomcima tvojim dat ću zemlju ovu." I on načini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao.

⁸ Potom otide odatle dalje u gore istočno od Betela i postavi šator svoj između Betela na zapadu i Aja na istoku; tu načini Gospodu žrtvenik i prizva ime Gospodnje.

⁹ Onda se diže Abram i otide dalje, prema Negebu.

¹⁰ A kad nastade glad u zemlji, siđe Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teško pritiskivala zemlju.

¹¹ Kad se približi Egiptu, reče Saraji, ženi svojoj: "Znam dobro, da si lijepa žena za gledati;

¹² I kad te vide Egipćani pomislit će: 'To mu je žena,' i mene će ubiti, a tebe ostaviti na životu.

¹³ Reci jednostavno, da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe ostanem na životu!"

¹⁴ I kad dođe Abram u Egipat vidješe Egipćani, da je žena vrlo lijepa.

¹⁵ Vidješe je i dvorani faraonovi i hvališe je pred faraonom. I bi žena dovedena u dvor faraonov,

¹⁶ I on je činio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, sluga i sluškinja magarica i deva.

¹⁷ Ali Gospod pusti teška zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, žene Abramove.

¹⁸ Tada dozva faraon Abrama i upita: "Što si mi to učinio? Zašto si mi tajio, da ti je žena?

¹⁹ Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je uzeh sebi za ženu? A sada, eto ti žena tvoja; uzmi je i idi!"

²⁰ I zapovjedi faraon ljudima za njega, neka isprate njega, ženu njegovu i sve, štogod je imao.