¹ Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloži mu: "Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca!

² Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuću Betuela, oca matere tvoje, i uzmi sebi odanle ženu, jednu između kćeri Labana, brata matere tvoje!

³ Bog, Svemoćni, neka te blagoslovi, neka te učini plodnim i umnoži te, da postaneš jedno mnoštvo naroda!

⁴ I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da posjedneš zemlju, u kojoj prebivaš kao tuđinac i koju Bog dade Abrahamu!"

⁵ Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova i Ezava.

⁶ A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da odanle dovede sebi ženu, i da mu je blagoslivljajući ga naložio: "Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca",

⁷ I da je Jakov poslušao oca svojega i mater svoju i otišao u Mezopotamiju.

⁸ I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku nijesu po volji Kanaanke.

⁹ Zato otide Ezav k Išmaelu i uze sebi, uz dvije žene svoje, za ženu još Mahalatu, kćer Išmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.

¹⁰ A Jakov otide iz Beer-Šebe i otputova u Haran.

¹¹ Stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava.

¹² I usne san: ljestve stajale na zemlji što s svojim vrhom dopirale sve do neba; i gle, anđeli Božji hodili na njima gore i dolje.

¹³ I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: "Ja sam Gospod, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim.

¹⁴ Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji; prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti i se raširiti; u tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji.

¹⁵ Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamogod pođeš, i opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te neću ostaviti, dokle ne izvršim, što ti obećah."

¹⁶ I Jakov se probudi od sna svojega i povika: "Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!"

¹⁷ Pun strahopoštovanja reče: "Kako je časno mjesto ovo! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!"

¹⁸ Drugo jutro uze Jakov kamen što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na njega ulje.

¹⁹ Tada prozva to mjesto Betel, a prije se taj grad zvao Luza.

²⁰ Nato učini Jakov ovaj zavjet: "Ako Bog bude s menom i sačuva me na putu, kojim sad idem, ako mi dadne kruha za hranu i haljine za odijevanje,

²¹ I ako će sretno vratim u očinsku kuću svoju, tada će Gospod biti moj Bog.

²² A kamen ovaj, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega, što mi dadneš, vjerno ću ti dati desetinu."