¹ I Jakov otide svojim putem, i tada ga sretoše anđeli Božji.

² Kad ih ugleda Jakov, povika: "Ovo je tabor Božji!" Zato prozva ono mjesto Mahanaim.

³ Nato posla Jakov pred sobom glasnike k bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu edomsku,

⁴ I naloži im: "Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: 'Boravio sam i do sada se zadržao kod Labana.

⁵ Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluga i sluškinja. Tako poručujem gospodaru svojemu, da bih našao milost u očima tvojim.'"

⁶ Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: "Dođosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti ide u susret, i to s četiri stotine momaka."

⁷ Tada se Jakov uplaši jako, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude, što ih imao sa sobom, i stoku i goveda i deve u dva tabora.

⁸ Pomisli naime: "Ako napane Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti.

⁹ Tada se pomoli Jakov: "O Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospode, koji si rekao meni: 'Vrati se u domovinu svoju i k rodbini svojoj, i ja ću gledati, da ti bude dobro!'

¹⁰ Nijesam vrijedan svih milosti i sve vjernosti; što si je iskazao slugi svojemu, jer samo štapom putničkim svojim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora.

¹¹ Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne dođe i ne pobije nas, matere s djecom!

¹² Ali ti si obećao: 'Ja ću gledati, da ti bude dobro, i učinit ću potomstvo tvoje da ga bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti od množine.' "

¹³ Onu noć prenoći tamo; potom izabra od imetka svojega dar za brata svojega Ezava:

¹⁴ Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;

¹⁵ Trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi.

¹⁶ Predade ih slugama svojim, svako stado napose, i zapovjedi slugama svojim: "Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora između jednoga stada i drugoga!"

¹⁷ Prvomu dade ovaj naputak: "Kad te susretne brat moj Ezav, pa te upita: 'Čiji si i kamo ćeš, i čije su te životinje pred tobom?

¹⁸ Tada ti reci: 'Sluge tvojega Jakova; ovo šalje on na dar gospodaru svojemu Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.' "

¹⁹ Tako i drugomu i trećemu i svima, što su gonili stado, dade Naputak: "Kako eto naredih, tako recite Ezavu, kad ga susretnete!

²⁰ I još kažite: 'Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.' " Mislio je naime: "Darom, što ide preda mnom, umirit ću ga, onda istom stupit ću mu pred oči, možda me tada prijazno primi."

²¹ Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade onu noć u taboru.

²² Ipak se diže još one noći, uze obadvije žene svoje i obadvije sluškinje svoje i jedanaest sinova svojih i prijeđe gaz Jaboka.

²³ Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda imanje svoje prenese prijeko.

²⁴ Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore.

²⁵ I kad ovaj vidje, da ga ne može nadjačati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu isčaši stegno iz zglavka, kad se je borio s njim.

²⁶ Tada reče onaj: "Pusti me; jer je zora već osvanula!" Ali on odgovori: "Ne puštam te, dok me ne blagosloviš."

²⁷ Onaj ga upita: "Kako se zoveš!" On odgovori: "Jakov."

²⁸ A onaj mu reče: "Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si."

²⁹ Tada zamoli Jakov: "Kaži mi ime svoje! On odgovori: "Što me pitaš za ime moje?" I onda ga blagoslovi ondje.

³⁰ Jakov prozva ono mjesto Penuel, i reče on: "Vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.

³¹ Sunce je pred njim izašlo, kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog stegna svojega.

³² Zato sinovi Izraelovi sve do dana današnjega ne jedu mišicu na zglavku u stegnu, jer udari Jakova po zglavku u stegnu.