¹ Josipa dakle dovedoše u Egipat. I Potifar, dvoranin faraonov, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Išmaelaca, koji ga dovedoše tamo.

² A Gospod je bio s Josipom, te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući gospodara svojega Egipćanina.

³ Gospodar njegov vidje, da je Gospod s njim, i da je Gospod po ruci njegovoj davao uspjeh svima djelima njegovim,

⁴ I Josip nađe milost u očima njegovim; smio ga je dvoriti, i on ga postavi upraviteljem kuće svoje i povjeri mu sve imanje svoje.

⁵ I otkad ga je bio postavio upraviteljem kuće svoje i svega imanja svojega, otad je blagoslivljao Gospod kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i blagoslov Gospodnji bio je na svemu, što je imao u kući i u polju.

⁶ Zato povjeri on sve imanje svoje rukama Josipovim i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo, što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica.

⁷ Iza nekog vremena žena gospodara njegova zagleda se u Josipa i reče mu: "Dođi k meni!"

⁸ Ali se on oprije i reče ženi gospodara svojega: "Eto, gospodar moj ne brine se uza me ni za što u kući i sve imanje svoje povjeri mi.

⁹ Sam nije veći od mene u kući ovoj i ništa mi ne krati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?"

¹⁰ I premda je ona dan na dan navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe iz njoj i ne sagriješi s njom.

¹¹ A kad jednoga dana dođe on u kuću, da uradi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra.

¹² Uhvati ga ona za haljinu njegovu i reče: "Ugodi mi!" A on pusti haljinu svoju u ruci njezinoj, pobježe i otrča van.

¹³ Kad ona vidje, da je pustio haljinu svoju u ruci njezinoj i pobjegao,

¹⁴ Viknu ukućane svoje i reče im: "Vidite, dovede nam Hebreja, da šalu zbija s nama. On uniđe k meni, da me navede na zlo; a ja povikah glasno.

¹⁵ A kad on je čuo, da sam povikala glasno, pusti haljinu svoju kod mene, pobježe i otrča van."

¹⁶ I ona metnu haljinu njegovu uza se, dok gospodar njegov dođe kući.

¹⁷ Njemu pripovjedi isto, naime: "Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uniđe k meni, da se prošali s menom.

¹⁸ Ali kad ja povikah iza glasa, pusti on haljinu svoju kod mene i pobježe van."

¹⁹ A kad je čuo gospodar riječi žene svoje, što mu ih izgovori: "Tako mi učini sluga tvoj, rob tvoj," razgnjevi se veoma.

²⁰ Gospodar Josipov uhvati ga i baci u tamnicu, gdje su ležali sužnji kraljevi. I ležao je tamo u tamnici.

²¹ Ali je Gospod bio s Josipom i predobi mu srca; osobito svrati mu milost tanmičarovu.

²² I povjeri tamničar Josipu sve sužnje, što su bili u tamnici; sve, što bi se tamo vršilo, vršilo bi se po naredbi njegovoj.

²³ Tamničar se nije više trebao brinuti ni za što, što mu je bio povjerio, jer je Gospod bio s njim i Gospod je davao uspjeh svemu, što bi poduzeo.