¹ U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira - da se ispuni obećanje Gospodnje, koje navijesti Jeremija - nadahnu Gospod perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu kraljevstvu svojemu i raspisa ovo:

² "Ovako veli Kir, kralj perzijski: "Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, Gospod u nebu. I on mi je naložio, da mu sagradim hram u Jerusalemu u Judeji.

³ Tko između vas sviju bilo kako pripada narodu njegovu, neka ide s blagoslovom Božjim u Jerusalem u Judeji i neka tamo gradi hram Gospoda, Boga Izraelova, Boga, koji stanuje u Jerusalemu.

⁴ Svuda, gdje se još zadržavaju ostaci naroda, neka ih stanovnici mjesta potpomognu srebrom i zlatom, imetkom i stokom osim darova za kuću Božju u Jerusalemu!"

⁵ I tako zaputiše od glavara obiteljkih u Judi i Benjaminu i od svećenika i Levita svi, kojima to nadahnu Bog, da opet sagrade hram Gospodnji u Jerusalemu.

⁶ I svi, što su s njima stanovali, potpomogoše ih posuđem srebrnim, zlatom, imetkom, stokom i dragocjenim darovima, osim svih darova posvetnih.

⁷ A kralj Kir izdade posuđe hrama Gospodnjega, što ga je bio odnio iz Jerusalema Nebukadnezar i metnuo ga u hram boga svojega.

⁸ I to dade ga izdati perzijski kralj Kir preko rizničara Mitredata, koji ga izbroji judejskomu knezu Šešbasaru.

⁹ Ovo mu je broj: Trideset zlatnih, tisuća srebrnih zdjela, dvadeset i devet noževa,

¹⁰ Trideset zlatnih čaša, četiri stotine i deset srebrnih čaša druge vrste, tisuća drugoga posuđa,

¹¹ Svega pet tisuća i četiri stotine zlatnoga i srebrnoga posuđa. Sve to ponese Šešbasar sa sobom, kad su bili prognanici povedeni iz Babilona u Jerusalem.