¹ Nato reče Job:

² Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost!

³ Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari"

⁴ Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga, - a on usliši samo njih, - na podsmijeh sam ja, pravedni, čisti!

⁵ "Nesreći prezir!", misli sretni, "prezir onima, kojima se kleca noga!"

⁶ A sigurni su šatori razbojnički; tko gnjevi Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom.

⁷ Zapitaj stoku, naučit će te; ili ptice nebeske, reći će ti.

⁸ Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti:

⁹ Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospodnja to stvorila,

¹⁰ Kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga tijela čovječjega?

¹¹ Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?

¹² U staraca je mudrost, dug je život razboritost.

¹³ U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor.

¹⁴ Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvorl, tomu se više ne otvori.

¹⁵ On ustavi vode, i nastane suša; pusti ih, i razore zemlju.

¹⁶ U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi.

¹⁷ Čini, da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima.

¹⁸ Pojas kraljevima razdrešuje, i opasuje bedra njihova.

¹⁹ Čini, da i svećenici idu bosonogi, i mogućnike sa vlasti skida.

²⁰ Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost.

²¹ Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake.

²² Otkriva dubine iz tmine, i sjene smrtne izvodi na svjetlo.

²³ Narode učini velike i pusti ih da prođu; narode raširi i odvede ih odatle.

²⁴ Oduzima uviđavnost glavarima zemaljskim; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.

²⁵ Pipaju u tmini bez svijetla, čini da tumaraju kao pijani.