¹ Tada Job odgovori Gospodu:

² Znam, da sve možeš, da se ne može smesti što naumiš.

³ "Tko je to, što zamračuje osnovu Božju nerazumnim govorima?" Tako sam govorio bez razumijevanja; bilo je odveć čudesno, a da bih shvatio.

⁴ "Slušaj, ja ću govoriti, ja ću te pitati; ti me pouči!"

⁵ Ušima bio sam čuo o tebi; a sada te je vidjelo oko moje

⁶ Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu!

⁷ I kad je bio Gospod tako izgovorio Jobu, reče Gospod Elifazu iz Temana: "Moj se je gnjev raspalio na tebe i na obadva prijatelja tvoja; jer nijeste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.

⁸ Zato sada uzmite sedam bikova i sedam ovnova, otidite k mojemu slugi Jobu i prinesite žrtvu za se! A moj sluga Job neka se pomoli za vas, jer samo zbog njega neću da učinim s vama po ludosti vašoj; jer nijeste pravo govorili o meni kao moj sluga Job."

⁹ Tada otidoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama i učiniše, kako im je bio zapovjedio Gospod. I Gospod pogleda na Joba.

¹⁰ I Gospod preokrenu sudbinu Jobovu, jer se je bio pomolio za prijatelje svoje. Dvojinom dade opet Jobu sve, što je bio posjedovao.

¹¹ Tada dođoše k njemu sva braća njegova i sve sestre njegove i svi prijašnji znanci njegovi. Održaše u kući njegovoj gozbu s njim, iskazaše mu svoju sućut i potješiše ga za svu nesreću, koju ju je bio Gospod pustio na njega. I dadoše mu svaki po komad srebra i po zlatni prsten.

¹² A Gospod je blagoslivljao Joba poslije još više negoli prije. Pasjedovao je četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica.

¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri.

¹⁴ Jednoj dade ime Jemima, drugoj Kazija i trećoj Keren-Hapuk.

¹⁵ U svoj zemlji nije bilo žena, koje bi bile tako lijepe kao kćeri Jobove. Otac im njihov dade jednaku baštinu s braćom njihovom.

¹⁶ Job je potom živio još sto i četrdeset godina i vidio je djecu i unučad, četiri koljena.

¹⁷ I umrije Job star i sit života.