Upravitelju pjevačkoga zbora; psalam Davidov.

¹ Nebesa pripovijedaju slavu Božju, djela ruku njegovih navješćuje svod nebeski:

² Dan na dan šapće on tu vijest, noć na noć donosi on taj glas.

³ To nijesu govori, nijesu riječi, kojima se glas ne razabira:

⁴ U sav svijet prodire povik njihov, riječ njihova do na kraj zemlje! Suncu je stvorio šator na njima.

⁵ Ono izlazi kao zaručnik iz ložnice svoje; veseli se kao junak, da dobije trku:

⁶ Na rubu neba izlazi, okreće se istom na drugom kraju; ništa se ne može skriti žaru njegovu.

⁷ Zakon je Gospodnji siguran vođa, provodi dušu; svjedočanstvo je Gospodnje pouzdano, čini luđake mudracima.

⁸ Zakon je Gospodnji savršen, veseli srce; naredbe su Gospodnje čiste, prosvjetljuje oči.

⁹ Riječi su Gospodnje svete, ostaju zauvijek; odluke su Gospodnje istinite, pravedne sve kolike.

¹⁰ Dragocjenije su od zlata, od mnogoga čistog zlata; slađe su od meda, što teče iz sata.

¹¹ I sluga se je tvoj dao prosvijetliti od njih; tko ih drži, ima veliku plaću.

¹² A pogrješke - tko će ih znati? Očisti me od skrivenih!

¹³ I od strasti sačuvaj slugu svojega; ne daj da vladaju nada mnom; tada ću biti čist, slobodan od teške krivnje.

¹⁴ O da bi ti se riječi usta mojih dopale, misli srca mojega, Gospode, utočište moje i Spasitelju moj!